DEMON ŽENA
Krv mu je crna.
Znoj mu otrovan.
Duša mu ugljena.
Srce mu trulo.
Um mu je savršen.
Makijavelistički.
Sav okrenut zlu.
Nesvestan je svog zla.
Sebe smatra dobrim
jer je sebi dobar.
Uživa u svom jastvu,
u zrelosti svog nemorala.
Narcistički gad.
Samodopadno đubre.
Opaki kameleon.
Satir.
Prijap.
Sav smisao života
nalazi u obmani žena.
Zavođenju.
Švalerisanju.
Neodoljivi zavodnik.
Veliki švaler.
Mužjak.
Životinja.
Priplodna stoka.
Beda ljudska.
Ali, dostigao je savršenstvo
u svojoj zlosti.
Činjenicu da je javna ličnost
zloupotrebljava bez zazora,
uz sračunatu nemarnost.
Najviše zlorabi pisanje pesama.
O da.
I ne piše loše.
Zaklele bi ste se da je iskren.
Pesme su mu zavodljive,
podilaze suštini ženskosti.
Neodoljivo navode na pomisao
da ste jedina,
obožavana,
večna.
Sjajno poznaje psihologiju žena.
Može da razmišlja kao mi.
Njegove iluzije
kojima obasipa žene
su perfektno ispolirane,
tako rutinske.
Njegovi postupci
su proračunati,umišljeni.
Tačno zna sve,unapred,
pogan.
Kao pauk je.
Tako vešto plete mrežu,
da žrtva nema nikakve šanse.
To je i tužno.
Tužno je i što on to zna.
Njegovo samozadovoljstvo
je zbog toga veće.
On se time hrani.
Ispunjava ga ceo taj ritual
niskosti,bezosećajnosti.
Ispunjava ga ta iluzija
kojom nas obavija.
Za kratko.
Periodi ispunjenosti
su mu sve kraći.
Sve je nervozniji.
Grozničaviji.
Više ne može tako brzo
da nađe nove žrtve.
Ispunjava ga naša sreća,
koju on doživljava
kao sopstvenu potvrdu.
Ispunjava ga naše poverenje,
opet kao potvrda njega.
Ispunjava ga kada mu se konačno
predamo i podamo.
Ispunjava i prazni.
Potom smo za njega obična stvar
koje se treba što pre osloboditi.
Postajemo prepreka ka novim žrtvama.
Postajemo mu odvratne.
Prezire nas.
Odbacuje.
Naša osećanja
ga više ne zanimaju.
Ali on ipak zna
zašto tako brzo,sve brže,
beži.
Zna da je u njemu tama,
bezdan praznine,
neispunjive,
nikad zadovoljene.
On se grozi sebe.
Beži u druge.
Uskoro.
Uskoro.
Uskoro će groznica biti tolika,
a žrtve sve manje dostupne,
zbog ubrzanja jalovosti,
da će doći trenutak
kada ga nijedna neće,
ni za kratko,
zadovoljiti.
Njegova samozaljubljenost
će se pretvoriti u suprotnost.
Potrošiće iluzije
i suočiće se sa užasom sebe.
Radujem se tome,
u ime svih koje su prošle
kao i ja.
Radujem se tome
u ime nas
žrtava
nevinih
svetica
sestara
majki
ćerki
koje smo mu verovale
koje smo ga volele
koje smo mu se podale
od kojih je uzimao
koje je iscedio.
Radujem se
i osećam zadovoljstvo,
kao da mu kolenom
smrskavam ogavnu muškost,
kao da ga kastriram.
Naslađivaću se njegovom patnjom
kada se istroši,
kad udari u zid.
O sestre,
slatka osveta uskoro dolazi.
Pratim ga.
Posmatram.
Batrga se sve više.
Još malo,
pa će presuditi sam sebi.
Taj demon.
Mefisto.
Lucifer.
Satana.
Srce trulo.
Duša ugljena.
Znoj otrovan.
Krv crna.
Krv mu je crna.
Znoj mu otrovan.
Duša mu ugljena.
Srce mu trulo.
Um mu je savršen.
Makijavelistički.
Sav okrenut zlu.
Nesvestan je svog zla.
Sebe smatra dobrim
jer je sebi dobar.
Uživa u svom jastvu,
u zrelosti svog nemorala.
Narcistički gad.
Samodopadno đubre.
Opaki kameleon.
Satir.
Prijap.
Sav smisao života
nalazi u obmani žena.
Zavođenju.
Švalerisanju.
Neodoljivi zavodnik.
Veliki švaler.
Mužjak.
Životinja.
Priplodna stoka.
Beda ljudska.
Ali, dostigao je savršenstvo
u svojoj zlosti.
Činjenicu da je javna ličnost
zloupotrebljava bez zazora,
uz sračunatu nemarnost.
Najviše zlorabi pisanje pesama.
O da.
I ne piše loše.
Zaklele bi ste se da je iskren.
Pesme su mu zavodljive,
podilaze suštini ženskosti.
Neodoljivo navode na pomisao
da ste jedina,
obožavana,
večna.
Sjajno poznaje psihologiju žena.
Može da razmišlja kao mi.
Njegove iluzije
kojima obasipa žene
su perfektno ispolirane,
tako rutinske.
Njegovi postupci
su proračunati,umišljeni.
Tačno zna sve,unapred,
pogan.
Kao pauk je.
Tako vešto plete mrežu,
da žrtva nema nikakve šanse.
To je i tužno.
Tužno je i što on to zna.
Njegovo samozadovoljstvo
je zbog toga veće.
On se time hrani.
Ispunjava ga ceo taj ritual
niskosti,bezosećajnosti.
Ispunjava ga ta iluzija
kojom nas obavija.
Za kratko.
Periodi ispunjenosti
su mu sve kraći.
Sve je nervozniji.
Grozničaviji.
Više ne može tako brzo
da nađe nove žrtve.
Ispunjava ga naša sreća,
koju on doživljava
kao sopstvenu potvrdu.
Ispunjava ga naše poverenje,
opet kao potvrda njega.
Ispunjava ga kada mu se konačno
predamo i podamo.
Ispunjava i prazni.
Potom smo za njega obična stvar
koje se treba što pre osloboditi.
Postajemo prepreka ka novim žrtvama.
Postajemo mu odvratne.
Prezire nas.
Odbacuje.
Naša osećanja
ga više ne zanimaju.
Ali on ipak zna
zašto tako brzo,sve brže,
beži.
Zna da je u njemu tama,
bezdan praznine,
neispunjive,
nikad zadovoljene.
On se grozi sebe.
Beži u druge.
Uskoro.
Uskoro.
Uskoro će groznica biti tolika,
a žrtve sve manje dostupne,
zbog ubrzanja jalovosti,
da će doći trenutak
kada ga nijedna neće,
ni za kratko,
zadovoljiti.
Njegova samozaljubljenost
će se pretvoriti u suprotnost.
Potrošiće iluzije
i suočiće se sa užasom sebe.
Radujem se tome,
u ime svih koje su prošle
kao i ja.
Radujem se tome
u ime nas
žrtava
nevinih
svetica
sestara
majki
ćerki
koje smo mu verovale
koje smo ga volele
koje smo mu se podale
od kojih je uzimao
koje je iscedio.
Radujem se
i osećam zadovoljstvo,
kao da mu kolenom
smrskavam ogavnu muškost,
kao da ga kastriram.
Naslađivaću se njegovom patnjom
kada se istroši,
kad udari u zid.
O sestre,
slatka osveta uskoro dolazi.
Pratim ga.
Posmatram.
Batrga se sve više.
Još malo,
pa će presuditi sam sebi.
Taj demon.
Mefisto.
Lucifer.
Satana.
Srce trulo.
Duša ugljena.
Znoj otrovan.
Krv crna.
Нема коментара:
Постави коментар