LJUBAV JE OD VOLETI
Voleti.
Ljubav.
Da ji je tačno:
-Koliko voliš,toliko si živ?
-Koliko voliš,toliko vrediš?
Tačno je.
Tačnije od:
-Koliko radiš,toliko si živ?
-Koliko radiš,toliko vrediš?
Dragi mudrac kaže:
"Ko zna da voli,ne bi trebalo ništa drugo da radi".
(I sad već znam,nisi ni san,ni sena
-tvoj sam Čovek a ti moja Žena)
(Ne znam otkud ovo,ja ne pišem rime!)
Toliko znam o ljubavi.
Toliko toga što su drugi rekli.
Psiholozi.
Pesnici.
Naučnici.
Mudraci.
Prostaci.
I moje pesme su o ljubavi.
Govore toliko toga.
Ali sada tražim od sebe
da izravno iskažem:
-Šta je za mene ljubav?
LJUBAV.
Odgovarajuća osećanja i ponašanje
u odnosu-vezi dve zrele,odrasle osobe.
Želja da nas intimni svet podelimo s drugom osobom
i ona sa nama.
Ljubav je:
volja da se voli;
vreme provedeno zajedno;
duboko razumeti jedno drugo;
imati na koga da se osloniš;
imati zajednička interesovanja;
zajedno nešto raditi;
zajedno se radovati;
i zajedno žalostiti.
Ljubav je ostvarenje ljudske čežnje,
svi oni trenuci ukradeni površnosti i lakomislenosti,
žrvnju tuđe,banalne svakodnevice.
Trenuci nežnosti,pogleda,dodira,osmeha.
Sati,dani provedeni zajedno.
Godine.
Ljubav su sve one slatke,male,svakodnevne stvari.
Kad ti je,na primer,milo kad onaj drugi prdne.
Ljubav je svo dobro i sva muka proživljeni zajedno.
I nepodnošljivost razdvojenosti.
Ljubav je sve što ste utkali jedno u drugo.
Ljubav jeste dobrota.
Ljubav nije i ne može biti zlo.
Ljubavi ili ima ili nema.
Onoga koga voliš,
VOLIŠ,
VOLIŠ,
(BAŠ VOLIŠ).
On ti je najbolji prijatelj,
drug,
sestra i brat,
majka i otac,
dete tvoje.
Ljubav je bit,
lekoviti skorup života dvoje,
patina koju dajete jedno drugom,
mahovina života.
Ljubav je druga koža,
novi omotač,
posteljica svakog organa.
Kola ti venama,
uvlači se u nerve,
u sva tkiva,
u sve ćelije.
Ma koliko bila
neuhvatljiva,
nemerljiva,
neopipljiva,
ona je melem za gen,
hromozom
i celo biće.
Ljubav je konačno,ishodišno blaženstvo.
Ljubav nas podmlađuje.
Leči.
Čini da procvetamo.
Kako onda ne poverovati da je ljubav večna?
Neumiruća.
Jedino je ona i telesna i bestelesna.
Kad naše telo prestane da živi,
ljubav opstaje.
Naša ljubav opstaje.
Ali moramo voleti,
jer to što smo bili sposobni da volimo,
a nismo,
umire s nama,
kao čaura koja nije postala leptir.
Ako volimo ostavljamo tragove ljubavi.
Ne samo decu.
Sećanje na ljubav.
Sećanje na ljubav je ljubav.
Ljubav umrlog opstaje u živima.
Opstaje u delima.
U pesmama.
Sigurno.
Tako nešto nesporno blaženstveno,
lekovito,
sveprožimajuće,
mora biti večno.
Ljubav je kao sunce.
Ono je večno.
Greje.
Leči.
Oraspoložuje.
Hrani…
Ljubav je bolja od sunca !
S ljubavlju se ne može preterati.
Može se neograničeno davati i primati.
Ne možeš je se zasititi.
Od ljubavi ne možeš izgoreti.
Razboleti se.
Ljubav je taj božanski duh koji nas povezuje.
Ljubav je sadržina svih religija.
Ljubav je svaki bog i svako njegovo dete.
Mojsije,Isus,Muhamed,Buda…su načini čoveka da otelotvori ljubav.
Gorke su stranputice veroispovesti.
Slatke,gotovo nikad.
Najzabludelije su one koje pokušavaju
da ukalupe ljubav,
da joj daju materijalni oblik,
da od nje naprave isprazne,obesmišljavajuće,samodovoljne rituale,
koji pre odriču ljubav,
koji postaju njena suprotnost.
Vera se ne postavlja kao posrednik
između ljubavi i ljudi.
(o krvi prolivenoj u ime”ljubavi”prema svojoj”veri”da i ne govorim…)
A ljubav opstaje.
Sve trpi.
Religije i bogovi nastaju i nestaju,
neumitno padaju u zaborav.
Ljubav razotkriva sva lažna obličja,
čini nepotrebnim sve posrednike.
Ljubav se nudi svakome!
Ne!
Ona JE u svakome!
Samo je neko zatrpa mržnom,nesvešću,
guši je,davi
i nesrećan je.
Pita se zašto.
Pustite ljubav na slobodu.
Otvorite kavez u koji ste je zatočili.
Doprite do svog ja.
Suština vašeg ja jeste ljubav,
prema sebi i prema drugima..
Ne samoljublje,nego samoljubav.
Ko ne voli sebe ne može voleti ni druge.
Dozvolite da vam drugi u tome mogu pomoći.
Kada shvatite svoju prirodu i suštinu,
ono najvrednije u vama,
moći ćete i da je dajete i primate.
Srešćete pravu osobu
(ima ih puno za svakoga od nas).
Onda ćete izmešati i podeliti ljubavi,
spojiti ih u jednu
a da ne izgubite svoju prvobitnu.
Dvoje stvaraju ljubav-dvoljubav,
drugačiju i vredniju od one lične-jednoljubavi.
Tako ja osećam,zbog tebe ljubavi moja.
Mi stvaramo dvoljubav i uživamo u tome.
Svako u svojoj ljubavi.
U ljubavi onog drugog.
U zajedničkoj ljubavi.
Tako se ljubav širi.
Tako ljubav raste.
Tako živi.
Da li je tačno:
-Koliko voliš,toliko vrediš?
"Ko zna da voli,ne bi trebalo nista drugo da radi"?
Tačno je.
Ljubav je od voleti.
Ljubav je od volim te.